poreklo
Kao sto je poznato Kurilska ostrva, po kojima je mačka dobila ime, se prostiru od južnog vrha Kamčatke do severnog vrha japanskog severnog ostrva Hokaido. Pretpostavlja se da je mutacija nastala veoma davno dok je još postojala kopnena veza uzmeđu današnjih ostrva i da su se po prekidu te veze paralelno razvijale dve srodne populacije. Svaka se prilagođavala klimatskim uslovima habitata. Tako je na hladnom severu Kurilskih ostrva mačka počela da razvija dužu dlaku kao i robusniju telesnu konstituciju.
I ovde ćemo spomenuti za uzgajivače veoma važnu cinjenicu da nedostatak repa Kurilske mačke nije uslovljen letalnim faktorom kao sto je to slucaj kod Manx rase.
izgled
Ako ne ulazimo u detalje opisa standarda, možemo reći da se mačka nešto razlikuje u građi tela. Ona je isto srednje veličine, ali znatno kompaktnija. Noge su kraće i stabilnije, trup nešto kraći i jači sa skeletom jakih kostiju. Glava je veća i okrugla, uši srednje veličine ili manje. Rep je istog tipa kao i kod japanske varijante. Struktura dlake se sastoji od kratke dlake u korenu i nesto duze oštrije koja pokriva. Sve boje su dozvoljene osim Point faktora ( maska ). Najčešće se uzgaja sa tabby šarom.
Kao što je slučaj kod Japanese Bobtail i Kurilska mačka ima mali rep koji ne sme biti kraći od 3cm i ne duži od 8cm.
Karakter
Kao i srodnik Japanese Bobtail Kurilska macka bez repa je veoma ljubopitljiva i inteligentn. Stalno je u pokretu ali nije hiperaktivna. I pored njenog divljeg izgleda macka je vrlo uravnotezena.
Veoma je privržena i voli društvo čoveka ili neke druge životinje sa kojima vodi intenzivnu komunikaciju.
Kao i srodnik Japanese Bobtail Kurilska macka bez repa je veoma ljubopitljiva i inteligentn. Stalno je u pokretu ali nije hiperaktivna. I pored njenog divljeg izgleda macka je vrlo uravnotezena.
Veoma je privržena i voli društvo čoveka ili neke druge životinje sa kojima vodi intenzivnu komunikaciju.
Voli da se kreće napolju na otvorenom prostoru i da se igra sa vodom i, kao što možete videti, u snegu.