Maine Coon je naoko dugodlaka pasmina mačaka s rodovnicom, ali ubraja se prema F.I.F.-i (Federation Internationale Feline) u drugu skupinu po kojoj se ocjenjuje, tj. u poludugodlake mačke. U tu skupinu se još ubrajaju raggdoll, turska van, turska angora,sveta birmanska i norveška šumska mačka, koja ujedno vrlo podsjeća na maine coon-a.
Maine coon i američka kratkodlaka mačka su dvije od najstarijih pasmina domaćih mačaka na kontinentu Sjeverne Amerike. Naime, prvi su doseljenici u Sjevernu Ameriku sa sobom donijeli domaće kratkodlake mačke iz Europe, a neki od njih imali su i turske angore. Križanjem ovih dviju pasmina mjestimično su se pojavljivale mačke duže dlake.
Svoje ime ova je pasmina dobila po državi Maine (sjeveroistok SAD-a) gdje su nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine po kojima prepoznajemo današnju pasminu.
Zbog hladne klime u Maine-u, te načina života doseljenika, potomci tih mačaka većim su se dijelom prilagodili životu uz ljude, ali ne kao što su danas-kućni ljubimci, nego kao "radne mačke". Ljudi su dalje odabirali one privrženije, dovoljno krupne i jake da budu zdrave, ali i najbolje lovce na glodavce. Do nastanka udruga mačaka s rodovnicama ova mačka bila je poznata pod nazivom "shag cat" (mačka grube dlake).
Drugi dio imena ove mačke vuče porijeklo od smiješne priče o parenju rakuna i divlje američke mačke što je posljedica kombinacije boja većine tadašnjih maine coon-ova, tamnosmeđe prugaste mačke s kitnjastim repom. Najveći broj maine coon-ova potiče iz hladnih klimatskih dijelova Sjeverne Amerike, tj, sjevera SAD-a i Istočne Kanade.
Budući je priroda birala samo najjače ova mačka formirala se kao velika, jaka, dugodlaka i za oko lijepa i skladna. Stanovnici Maina bili su vrlo ponosni na svoje izuzetno velike i lijepe mačke, te su brižno vodili dnevnike parenja još sredinom 19. stoljeća.Prvi maine coon koji se pojavljuje u literaturi i rodovnicama, zvao se Captain Jenks of the Horse Marines. Ponosni vlasnici često su ih izlagali na izložbama, te je 1895. god. prvi put zabilježena pobjeda maine coona koga su vlasnici zvali Gosie na izložbi mačaka u Medison Square Garden-u.
Tijekom 19. st. broj im se smanjuje zbog eksplozije popularnosti novopridošlih perzijskih mačaka iz Engleske. Tek 80-tih godina 20. st. njihov broj ponovno raste, ovaj puta i bez ograničenja Atlanskim oceanom, dakle i u Europi.
Danas na svakoj izložbi bilo koje veće udruge mačaka s rodovnicama u svijetu možemo vidjeti mnogo maine coonova u vrlo velikom rasponu boja dlake. Zbog američkog porijekla pasmine, standard pasmine je uglavnom isti bez obzira na udrugu koja izdaje rodovnice.
Maine coon je velika mačka uobičajene težine oko 8 kg, ali nije rijetkost naići i na primjerke od preko 10 kg. Njihova veličina i težina kombinirane sa dugom dlakom daju dojam osobito velike mačke zbog čega je vrlo rado viđena na izložbama mačaka.
Tijelo maine coona je mišićavo, dugo i snažno. Kosti moraju biti teške, a prsa široka. Glava bi trebala biti nešto šira, uglasta, jakih i visokih jagodica s vrlo velikim do ovalnim očima. Na glavi se ističu i velike visoko postavljene i dlakom bogato obrasle uši. Iako je dlaka duga, ona na opip nije tako fina i mekana kao kod angore i perzijske mačke. Amerikanci takav tip dlake nazivaju "all weather coat", tj. dlaka za sve vremenske uvjete.
Što se boje tiče, još uvijek je najviše prugastih, ali danas ih se može vidjeti u gotovo svim zamislivim bojama mačaka.
Teško je govoriti o cjelokupnoj naravi neke pasmine, ali općenito govoreći ova je mačka samouvjerena, prilagodljiva i čovjekoljubiva u takvoj mjeri da među poznavateljima mačaka s rodovnicama slovi kao mačka pseće naravi, dakle ona je čak i za one koji više vole pse - idealan kućni ljubimac.
Početna stranica 
Pretraľnik 
Latest images 
:D